„Izdaja, izdaja”, odzvanjalo je hodnicima dvorane kada je Srđan Stanić SMS porukom saopštio sabraći osnivačima OKK Slavija 1996 da daje ostavku na mjesto trenera i da je prihvatio ponudu da pred tekuću sezonu preuzme ekipu Sparsa.
Mnogo je teških riječi palo, pogrdnih etiketa, kleli su se pojedini članovi uprave da su vrata Slavije blindirana i za Stanića zaključana sa sedam brava i sedam katanaca. Izdao je klub koji je osnovao, govorili su, povratka mu nema nikada.
Igra sa dvije lopte
A šta ako se Srđan vrati? Iz pouzdanih izvora saznajemo da je ta opcija i te kako aktuelna, i da većina uprave misli da je to dobro rješenje. Hoće li to biti „pljuni pa poliži” u polu-privatnom klubu? Ili se pak polaže pravo da se može malo voditi jedan klub, malo raditi u drugom? Hoće li se ikom crveniti obrazi ili će biti „može nam se”?
Ponavljamo, odluka o ponovnom angažmanu Srđana Stanića za trenera Slavije nije potvrđena, još je na razmatranju. Isto tako, svi mi trebamo staviti na razmatranje da li je ovo normalno ponašanje kluba kojeg bodrimo. Srđan Stanić je dobar poznavaoc košarke, to mu niko ne spori, lojalnost je upitna. I to prema, e ovo je sad u bukvalnom smislu, sopstvenom klubu.