Ko igra za raju i zanemaruje taktiku, završiće karijeru u nižerazrednom Vratniku.
Češće će izaći sedmica na Lotu dva puta za redom u Žljebovima nego što će se pojaviti talenat kao što je Ljubiša Berjan. Kao da je poput Asteriksa upao u kotao čarobnog napitka i stekao moć pikanja lopte, koja se lijepila za njegovu nogu.
Ali Ljube je bio Vezuv koji nikad lavom nije zbrisao Pompeju sa lica zemlje. Luda, svojeglava glava, sa nepopravljivom blokadom za autoritete. Možda i jedini fudbaler iz Istočnog Sarajeva koji je imao predispozicije da zakači neku od liga petice, dogurao je da u kasnim dvadesetim nastupa za veterane Slavije.
Njegovoj magiji svjedočio sam i na malom fudbalu na Dobrinji 4. Par slaloma, par uputnica kiropraktičaru protivničkim igračima, lopta u mreži pa… trk kroz prolaz do kladionice da se odigra Hull City sljedeći gol.
Možda i (ni)je logičan slijed smanjivanja lopte ali se Ljube „pronašao” u tenisu. Sam je gospodar svoje energije, sam donosi odluke i radi ono što mu padne na pamet, bez „tereta” pridika sa strane. Redovan favorit u Ligi rekreativaca na La bonboneri, često osvajač trofeja, pogađanje mreže zamjenio je prebacivanjem iste.
Kao utjeha za sve nas koji smo vjerovali u njegovo „nešto”, bar je ostao u sportu. Nije dosegao zvijezde jer nije htio.
Ne sam, Safete.