“Fudbal je bolji od života. U životu nemaš dva poluvremena.” – Džejms Milner

A fudbal se živi u nižim ligama, onako iskreno, iz srca. Današnje pikanje lopte na višim nivoima je postao biznis, marketing i zarada.

Prateći fudbal na našim bunjištima često smo u prilici biti svjedoci proslava golova kao da se osvojila Liga šampiona, zanimljiva dobacivanja sa tribina ali dijalog aktera na terenu.

Nedeljni derbi drugoligaškog istoka između Famosa i Sloge ponudio nam je dobar fudbal, golove, borbu za svaku loptu i masu emocija. Ono što je nama u Istočnom Sarajevu najinteresantnije, opet smo osjetili pasiju Vladimira Drinjaka.

U naručju Kokota

Zbog dva žuta kartona (zbog prečeste komunikacije sa sudijom i prilično istrčanih kilometara kraj linije) šef stručnog štaba Andalužana ostatak utakmice morao je provesti iza gola gostujuće ekipe.
Nije ni tamo imao mira, konstantno je savjetovao svoje igrače, reagovao na sudijske odluke, a vrhunac je bio gol Kokota za 2:1. Gejzir radosti buknuo je iz njega i jednostavno se nije mogao suzdržati. Pad na koljena sa uzdignutim pesnicama pa onda skok u naručje Kokotu. Nažalost, ubrzo je uslijedilo vraćanje na nulu jer su gosti izjednačili.

Da ti još nešto kažem

O isključenju i proslavi gola Drinjak nam pokušava objasniti:

„Sve je to u žaru borbe i sastavni dio fudbala. Najvažnije je da je takmica je bila odlična i publika je mogla uživati. Nekada se neke odluke ljudi u crnom ne mogu prihvatiti pa se burnije reaguje. Ako si posvećen fudbalu onda se subjektivnije i emotivnije sve doživljava. Žao mi je što smo ispustili pobjedu a proslava gola, to sam prosto ja”.