Entuzijazam onih koji su početkom prošlog vijeka donijeli prve lopte u naše krajeve, osnivali fudbalske klubove i maštali da će nekad izaći na megdan slavnom BSK-u, slika je koju zamišljamo kada pričamo o Futsal klubu Višegrad. Čak ih vidimo i u onim kaputima i kapama iz tog doba, malo nam i pomaži momci kraj Drine sa svojim marketingom upravo u retro stilu. Ali strast prema sportu i ogromna želja, to je nešto što nadahnjuje i što se vijekovima ne mijenja: ta enegija se jednostavno osjeti.
Sinioć je simpatična družina u Višegradu ugostila Akademac iz Trebinja, klub dva ranga iznad, sa neuporedivo plaćenijim igračima, reprezentativcima. Kup utakmica koja je gostima prevashodno služila za dodaatno uigravanje i održavanje forme, uz dozu nadmenosti i previše samouvjerenja. Sa druge strane Višegrad je ovaj duel shvatio kao ogromni izazov i priliku da se pokažu kako ,,imaju ono nešto” kada je ovaj sport u pitanju. I istorija je ispisana.
Trijumf 10:5 protiv izrazitog favorita, delirijum prepunih tribina, i san koji je postao java. Dječačka maštanja postala su nagrada za sav trud da se klub održi, da se u Višegradu nastavi jedna lijepa priča o sportu, drugarstvu i volji.
,,Ja sam svoj sportski san ostvario” pun ponosa izgovara Marko Savić, najbolji pojedinac sinoćnjeg meča. Postigao je četiri pogotka, dva u rašlje, bukvalno rovio po terenu i izgarao za svaku loptu. Njegovi motivi nisu bili da se pokaže na futsal ,,pijaci”, on je samo upijao podršku svojih sugrađana sa tribina i predano živio futsal. Pobjeda lični učinak su plod te enormne želje.
Pred Savićem je, kao u stihovima ,,još mnogo važnih utakmica, mnogo putovanja, stresa i radosti koje futsal donosi. Ovaj sport je zaraza od koje lijeka nema puno je tu odricanja ali i ovakvih noći kada je srce prepuno i kada uzdignuta ruka poslije gola dotakne nebo. Savić je to zaslužio, Futsal klub Višegrad takođe, kao i svi oni koji iskreno bodre ovu ekipu. Tek au počeli pisati svoju istoriju a već je tu dosta ispisanih stranica.