Istočno Sarajevo sinoć je bilo epicentar emocija, adrenalina i ponosa. Krcata dvorana u Karađorđevoj bila je premala da primi sve navijače Slavije, a srećnici koji su uspjeli ući prisustvovali su spektaklu.
Atmosfera na tribinama često nam je stvarala utisak da smo na nekom argentinskom fudbalskom derbiju, decibeli su pucali od navijanja a na parketu… moćna Slavija!
Treća polufinalna utakmica play off-a protiv Rogatice nosila je veliki ulog, vjerovali smo u naš tim ali smo ipak svi iznenađeni maestralnim pristupom meču momaka u svijetlo-plavim dresovima. Agresivna odbrana na ivici prekršaja, borba za svaku loptu, poenterski gotovo perfektno, koncentrisanost na najvišem nivou.
Sijevale su trojke, blokade, pritisak na protivnika koji je po pravilu rezultovao dobijanjem posjeda lopte, magija koja je već u startu meča nagovijestila da je finale tako blizu.
Nezahvalno je, i možda nepravedno, izdvojiti nekog igrača. Igrali su kao ekipa u pravom smislu te riječi.
Povratak kapitena Darka Damjanovića bio je energetska injekcija a on je svojim iskustvom unosio stabilnost. Bojović je bio gospodar skokova, mlađi igrači djelovali su kao prekaljeni asovi, sve je funkcionisalo…
Išla je Slavija i na 35 poena prednosti u jednom trenutku, pogađala bukvalno sve. Najefikasniji bio je N. Damjanović sa 15 poena, Tunguz i Elez postigli su po 14, D. Damjanović 13, Njegovanović 8, Bojović 7, Krunić 3, Šehovac i L. Damjanović po 2.
Odlična priprema utakmice stručnog štaba za konačnih 78:64 (17:12, 28:14, 24:10, 9:28) i veliko finale protiv Budućnosti iz Bijeljine. Semberci su favoriti ali poslije sinoćnje rapsodije momaka u plavom, sve je moguće.