I najsubjektivniji ljubitelji Stare dame iz Jovana Raškovića glasno kažu: Slavija je u krizi, rezultatskoj, organizacionoj, smisaonoj… Prvenstvo se nije ni ,,zalertilo” a poslije sedam odigranih kola Sokolovi su sakupili jedva šest bodova, četiri vezana meča su bez pobjede. Igra postoji, i danas su protiv Kozare plavo-bijeli bili dominantniji tim do samog finiša ali nisu uspjeli realizovati prilike. A onda posljednjih dvadesetak minuta javila se stara boljka: pad snage i spasavanje glave. Prema viđenom remi je i najrealniji rezultat današnje utakmice.
FK Slavija – FK Kozara 0:0
Prvo poluvrijeme davalo je tračak nade da se Slavija može pobjedom trznuti iz letargije i priključiti gornjem dijelu tabele. Nažalost, sada je to cilj nekadašnjeg premijerligaša. Kontrolisali su Sokolovi igru, trudili se, pokušavali postoči pogodak.
Muminović na mukama
Na startu drugog dijela izgledalo je to još bolje. ŠansaTodorovića potom još idealnija Bokića kada je imao sve vrijeme ovog svijeta da odluči šta sa loptom na gotovo prazan gol, a on šutirao preko, kasnije isti dvijac u novim prilikama.
A onda ,,raspad sistema”. Posljednjih dvadesetak minuta revija kolosalnih prilika za Kozaru. Statični su bili igrači Slavije, disali ,,na škrge” i sanjali pištaljku arbitra da označi kraj utakmice.
Sve smo ovo gledali i prošle sezone, sve smo ovo predvidjeli, sve ovo znaju i ljudi u Slaviji, ali niko ne reaguje. Mali roster, nedostatak ambicija, uprava koja funkioniše on line… jedni brane Muminovića – upozoravao je kažu, drugi pravdaju upravu – nema para, treći dolaze na utakmice (njih stotinak) koji slijepo vjeruju da će biti bolje. Ej, šest bodova!