Ne samo zbog zadovoljavanja forme već iskrenog divljenja za dugo opstajanje na funkciji, ovo obraćanje započinjem sa poštovani gospodine O. Lale.
O vašim vrlinama i manama neću pisati jer svako od nas individualno gradi mišljenje. Vi svoje orahe nosite u svojim džepovima, da li vam dušu hrani nečija zahvalnost ili proklinju suze, to vi najbolje znate. Pišem vam kao čovjek koji voli fudbal i sport generalno. A vi ste valjda prvi čovjek fudbala naših krajeva, neuništiv, otporan na sve promjene režima, tata igrice.
Nedavni incident na ulazu stadiona ,,Branislav Lubura” u Vojkovićima i zabrana ulaska na isti za moju malenkost, odluka je koju može donijeti samo osoba sa teškim psihičkim tegobama. Njegovo ime ne treba ni spominjati jer se radi o nebitnoj personi koja svoj kompleks niže vrijednosti pokušava liječiti na drugima. BITNO je jer se radi o vašem podređenom na koga, htjeli vi to priznati ili ne, imate ogroman uticaj.
Ne tražim ja od vas zaštitu jer me je život naučio da se sam branim i borim. I nije me stid ničega u svom životu jer sam sve radio pošteno. Od građevine, preko magacina pa sve do izvještavanja sa sportskih događaja. Od vas sam očekivao da iskoristite svoj uticaj i pokušate zaštiti fudbal. Doduše, vi ste i za nepristojne pozive i poruke vašeg saradnika napisali ,,vaša stvar”.
Nažalost, ovo je stvar svih nas. I za mene kome su uskraćena prava zagarantovana Ustavom, za ,,heroja” redara kojim se ,,samo” član UO FK Famos ponosi, nalogodavca fašističke zabrane, pa na kraju i za vas gospodine O. Lale. Možda ponajviše za vas.
U vremenu kada se u vašem područnom savezu gase klubovi, a oni koji preživljavaju su daleko od stabilnih, i kada se na stadionima slavi dolazak 100 navijača, vi ste dužni reagovati. Kao čovjek fudbala. Kao neko ko vedri i oblači najvažnijom sporednom stvari na svijetu na istoku Srpske.
Vaša pasivnost se može smatrati odobravanjem necivilizacijskih postupaka vaših saradnika što vas čini saučesnikom. A vi dobro znate da je svaka iole inteligentna osoba ovaj incident okarakterisala kao presedan u svijetu sporta. Dobro, zabranu je dobio i Baka Brase na stadionu ,,Rajko Mitić” ali opravdano. Ipak se ovdje radi o ozbiljnijim stvarima.
Umjesto da zajedno radimo na popularizaciji fudbala, na objektivnom izvještavanju, stvaranju mnogo ljepše i udobnije atmosfere, nama se dešavaju situacije ravne onim u nekadašnjim diktaturama u drugoj polovini dvadesetog vijeka. Dovoljno vi imate pameti da znate kako je to istina.
Ne trebate se vi plašiti da će se naprasni gospodar cenzure naljutiti na vaše reagovanje, iz prostog razloga jer se on vas plaši. A vi bi tim činom vratili vjeru da za fubdal u Istočnom Sarajevu ima nade. Koja se već uveliko i godinama neupitno guši u moru sitnih interesa.
Ko je ispravan u svemu ovome ne odlučuje ni delegat ni sudija, već narod i Bog. Poslušajte malo dalje glasove koji nisu ograđeni unutar zabranjenog stadiona, možda čujete i svoje ime u negativnom kontekstu. Bog pak neće nasjesti na onu ,,ma pričaće se par dana i to je to”. A valjda bar malo zazirete od njegovog dijeljenja pravde. Ne pravite penale gospodine Lale.
Sportski pozdrav od nekadašnjeg sagovornika u bašti Kulta. Dalibor Trapara.