Devijantne pojave u sportu nisu isključivo vezane za naše prostore, iako smo veoma pogodno tlo za takve stvari. Trend namještanja rezultata cvjetao je nekada u italijanskoj seriji A, stradao je tada velikan Juventus, ali je bilo i ,,providnijih” situacija kao na primjer antologijskih 2:2 Švedske i Danske kojim su eliminisali upravo Italijane.
Fudbal se nekako ističe po ,,čudnim” rezultatima. Imaju tu veliki uticaj i kladionice, pa se često pojavi informacija o sumjivim uplatama na određene parove. Ali najdužu tradiciju ima sistem ,tri za tri” kojim se dogovore mečevi dva kluba, na obostrano zadovoljstvo. Mi vas dobijemo kući, vi nas isto i mirna Bosna.
Zbog takvog sistema klubovi su u mogućnosti kalkulisati projekcije sigurnih bodova u sezoni i šta će im nedostajati za bolji plasman. I nije tu samo fudbal u pitanju, kompenzacioni dogovor prisutan je i u ostalim sportovima, u velikoj većini slučajeva futsal se odomaćio na visokoj poziciji.
Mehanizam da se ovakav vid dogovora zaustavi ne postoji. Dokaze je veoma teško naći iako sami akteri priznaju da su igrali po unaprijed napisanom scenariju. Ono što je najfascinantnije jeste pitanje kako igrači mogu žrtvovati cijeli dan, putovati par stotina kilometara i glumiti igru na terenu. Tada Mesi postaje Čkalja a Ronaldo Bata Živojinović. Komedija koja jeste smiješna ali i odvratna.
Viteštvo u sportu je odavno postalo rijetka osobina. Umjesto da se u iskonskom duhu sporta nadmeću bez obzira na kvalietet protivnika, mi unaprijed možemo znati čak i tačan rezultat utakmice koja se tek treba igrati. Tri za tri i srećni svi, osim pravih ljubitelja sporta.