Na kraju prvog dijela Premijer lige Bosne i Hercegovine juniori Slavije su na začelju tabele sa 11 osvojenih bodova. Skor od tri pobjede, dva remija i deset poraza dovoljan je tek za ,,nošenje fenjera” i nadanje da će na proljeće biti bolje.
U posljednja četiri meča Sokolovi su primili čak 20 pogodaka. Za ozbiljne klubove bila bi to crvena linija preko koje se ne bi smjelo preći i preduzeli bi se koraci za ozbiljnu analizu i eventualne sankcije. Jer, ako je plasman u Premijer ligu omogućio povećanje plate trenerima, loš rezultat bi trebao da ih smanji.
Vječita nedoumica ko predvodi momke na utakmicama, Bjelica, Kuljanin ili neko treći, upitan trenažni proces i uopšteno narušena atmosfera u juniorskom pogonu, eskalirali su u potpuni krah jedne generacije. Ili barem polovično propadanje s obzirom da ima još 15 kola za igrati.
Povrede nekoliko igrača koji su bili nosioci igre mogu biti opravdanje za preskromne rezultate. Sve ostalo nema elemenata za bilo kakav alibi. Koordinator omladinskog pogona, trener, kao i propratna tehnička služba možda bi mogli razmisliti o moralnom činu preuzimanja krivice. Naravno, ne da PONUDE ostavke kao čin tetralnosti duboko ukorijenjen u Slaviji, nego da ih DAJU.
Zima je pred nama i u toplini kancelarija uprava bi mogla razmisliti šta i kako dalje. Možda čak pružiti drugu šansu aktuelnom ,,stafu” uz jasno upozorenje na poboljšanje odnosa prema igračima (nećemo to sad spominjati a materijala ima na pretek), kvalitetan trenažni proces i pokušaj angažovanja igrača koji bi zaista mogli pomoći u ovoj nezahvalnoj situaciji. Na kraju bi podvukli, ne tražimo mi smjene nego neobavezno ćaskamo.