Odavno jedan trener Slavije nije dobio slobodu u radu kao Milan Muminović. Od dovođenja ,,pojačanja”, preko taktičkih zamisli, pa sve do izbora igrača za utakmice. Ali ta sloboda je mač sa dvije oštrice i ako dođe do neželjenih posljedica, slijedi i odgovornost. A Slaviji se ove sezone prečesto dešavaju gubici bodova, i to poslije stečene prednosti. Da budemo precizniji, četiri puta!
Krenulo je sve u prvom kolu protiv Zvijezde 09 kada su Sokolovi imali 2:1 ali u finišu utakmice gosti iz Etno sela Stanišići stižu (zasluženo) do tri boda. Već u narednom meču, u Trebinju, Leotar u sudijskoj nadoknadi stiže do boda. Nastavio se gibitak vođstva i u Nevesinju kada je prokockano vođstvo 1:0 sa dva naivno primljena gola u razmaku od pet minuta za pobjedu Veleža. Danas je Muminović izveo iznuđen sastav, možda je i očekivao sudijsku naklonost BSK-u (koja je izostala) i ponovo preokret. Opravdano dosuđen penal i onda tragikomična rekacija debitanta u prvenstvu Duškaja.
Pa ‘oće centrala jednom da pogreši ali ne i sto (četiri) puta! Pisali smo već o Muminovićevom lošem zatvaranju utakmica (pa smo i kritikovani zbog toga), sada očekujemo da se trener Slavije oglasi, i bez floskula o naprasnom padu koncentracije ili nedostatku sreće, objasni šta se događa sa timom. Ima li ti njegove odgovornosti i da li je kadar popraviti stvari. Olako su izgubljeni bodovi koji su Slaviju već sada mogli vinuti u sam vrh tabele. A znamo kakav bi to motiv bio igračima za bolje partije, da ne govorimo o privlačemju publike na tribine. Čekamo.