Imao je karijeru dovoljnu za solidan dokumentarni film: renomirani klubovi, Liga šampiona, prvi gol za reprezentaciju Bosne i Hercegovine na Svjetskom prvenstvu. Ali rukometna groznica ga i dalje trese, parket vuče u nove izazove i po drugi put dolazi među Sokolove. Duško Čelica, najzvučnije pojačanje Slavije ovog ljeta, govori nam o povratku u Istočno Sarajevo i pravi paralelu između dva angažmana:
,,Tada sam bio jako dobar sa upravom, i dan danas smo prijatelji. Izlazio sam iz jedne povrede i neobavezno smo razgovarali da li mogu pomoći Slaviji. Pošto je moj oporavak bio brži nego što sam očekivao dao sam svoj maksimum, a i povratna informacija od kluba takođe je bila pozitivna. Ovo sada je jedna druga priča, za mene mnogo emocionalnija. Tu je mnogo mojih prijatelja, ljudi sa kojima sam proveo dosta vremena. Želimo napraviti zdravu priču i zdravu sredinu, ujedno i podići mlade i pokazati im put koji smo mi prošli. Kako će to na kraju biti vidjećemo, samo daj Bože zdravlja i biće sve OK“.
Igračko iskustvo koje imaš nekako ti nameće ulogu nekog ko će autoritetom usmjeravati ekipu.
,,S obzirom na moje godine i iskustvo, mislim da imam izgrađen autoritet. Ali nisam došao sa namjerom da nekoga kažnjavam ili sputavam da igra. Potrudiću se da budem prvi na trčanju i vježbama, i tim odnosom biti pravi primjer saigračima. Volio bih da što manje pričam jer će biti više uspjeha. Autoritet se stiče a ja ga želim demonstrirati na terenu. I sa ovim godinama koje nosim vjerujem da još mnogo toga mogu pružiti i da sam još uvijek među najboljim“.
Kako teku pripreme?
,,S obzirom na testiranje koje smo prethodno imali, prvo smo trebali namjestiti glavu. Jer ona je najvažnija, kako u kolektivno tako i individualno. Za svaki trening se moraš spremiti da ga odradiši to je najveća snaga sportiste. Bazične pripreme, takozvane suve, su uvijek teške ali kada se prebrode prve sedmice onda sve popusti i kreće rad sa loptom. To su zanimljiviji i dinamičniji treninzi, a imaćemo u narednom periodu i nekoliko prijateljskih utakmica gdje će se pružiti još više. Pripreme generalno idu dobro, mladi su shvatili poentu da moraju raditi više od onoga što oni misle da mogu, granice se moraju probijati“.
Da li ćeš biti na usluzi treneru Alibegoviću i njegovom pomoćniku Tuševljaku
,,To su moji veliki prijatelji iz perioda kada sam došao u Sarajevo i smatram ih dijelom svoje porodice. Ako me budu pitali za savjet rado ću dati svoje mišljenje ali ne želim se nametati. Sasvim dovoljne su dvije glave a ja ću na terenu pokušati prenijeti njihove zamisli saigračima“.
Šta očekuješ od sezone?
,,Uvijek mi je cilj bio prvo mjesto i svaki drugi plasman smatram za neuspjeh. I u razgovoru sa ljudima iz Slavije sam rekao da sam spreman biti dio tima ukoliko su najviše ambicije. Već sam u poznim igračkim godinama i želim završiti karijeru sa osmijehom i rezultatom koji će se pamtiti“.
Da li si upoznat sa kvalitetom ostalih ekipa u ligi?
,,Nisam nikada pratio medijske natpise o rivalima i njihovim pojačanjima. Uvijek krećem od sopstvenog dvorišta, naše dvorane i ako smo mi ti koji znamo šta hoćemo, onda je cilj ostvariv. Najgore je igrati sa ekipama koje nemaju pretjerane ambicije i ako upadneš u njihovu kolotečinu, u problemu su. Tako se gube utakmice i prvenstvo, kao i motiv i energija za naredne utakmice.Zato moramo uvijek biti najbolji što možemo na terenu i boriti se do zadnje kapi znoja“.