Nakon nekoliko objava na društvenim mrežama u kojima su Milana Muminovića, trenera FK Slavija, optužili da ju parku Gavrilo Princip udario dijete sa Kosova i Metohije koje je u posjeti našem gradu, javnost je puna osuda. Kontaktirali smo Muminovića koji negira bilo kakvu primjenu sile i želi predočiti svoju stranu priče:
,,Radi istine, u petak oko 21 čas moje dijete je došlo uplakano i na interfon ispričalo šta se dogodilo u parku. Kao roditelj reagovao sam zaštitnički – otišao sam da provjerim situaciju i obratio se djeci koja su, prema riječima mog djeteta, napali fizički njega i njegovu drugaricu.
Skrenuo sam pažnju svim prisutnima na isti način, njima i svom djetetu. Ponavljam kao i svom djetetu, što su potvrdil poslije i djeca pred gospođom koja je pokrenula ovu hajku i pred policijom.
Nakon sat vremena dolazi ista gospođa, zvoni na interfon i započinje žučnu raspravu kako sam napao djecu, kako sam nasilnik. Rekao sam joj, pošto se nije moglo pričati sa njom, da pozove policiju i kada dođu da ću sići. Po dolasku organa reda ista je konstatovala da nije bilo napada!
Takođe, želim skrenuti pažnju na još jedan ozbiljan detalj. U razgovoru sa djecom su se konstantno mijenjali navodi da su udareni, u ruku, pa u glavu, da sam samo zamahnuo, da bi na kraju dječak rekao da ga boli noga od fudbala. Pri tom se stekao utisak da se djeca navode i usmjeravaju iskaz kako bi se optužba učinila ozbiljnijom nego što jeste.
Muminović ne koristi društvene mreže, kaže da će podnijeti tužbu za klevetu i vjeruje da će i policija svoj dio posla odraditi i dokazati njegovu nevinost. U međuvremenu, gospođi koja ga je optužila postavio je nekoliko pitanja:
Zar nije normalno da jedan roditelj skrene pažnju djeci, bilo svojoj ili tuđoj, ako su usukobu?
Zar nije normalno da obični prolaznik reaguje kada vidi da su djeca napala drugo dijete?
Djeca koja su se svađala sa mojim sinom su četiri, pet godina starija od njega. Zar ti to ne daje razlog da se zapitaš – da li je u redu da takva djeca napadaju mlađe?
Da li ti je možda palo na pamet da nešto nije u redu sa tvojom djecom?
Zašto nisi mogla da saslušaš i moju stranu priče?
Jesi se zapitala šta je moje dijete prošlo to veče?
Dai znaš jesam li ga vodio doktoru? Ima li otok, vidne tragove?
Da li znaš da je udaren jednom ili više puta, i gdje?
Zašto to ognorišeš i držiš se priče da sam ja udario dijete bez ijednog dokaza?