Opasno nam je sport zaglibio u močvaru zvanu besmisao, pa svaka nova vijest nas više i ne čudi. Više je to glazura na torti, nejestivoj doduše. Svađe, antagonizmi, namještanja rezultata, gašenje klubova. Većina ovih stvari je za sažaljevanje, prvenstveno nas u gradu na više spratova koji to gledamo, dok su neke za crne hronike ili ozbiljnog psihijatrijskog posmatranja.
Nedavno jedan trener objavi podugačak status u kojem kritikovao ,,velikog trenera” koji mu je ometao trening. Palo je dosta oštrih riječi, javnost je nagađala ko je ,,uzurpator” termina, a onda smo saznali da je to trenerov rođeni brat!? Gospode Bože, papučica gasa ionako rasklimanog vozila u propast sada je stisnuta do kraja!
Ako imate imalo poštenja u sebi (neki to nazivaju i naivnost) onda nećete na kladionici odigrati ,,sigurice”. A trebali bi jer na kraju rezultati dođu onako kako su vam rekli. Kakva li je draž sporta i utakmica kada se danima unaprijed znaju pobjednici, ponekad i tačan rezultat? Zovu ljudi iz Novog Sada, raspituju se da li naš portal zna išta o hendikepu na tom i tom meču. Da znamo, možda bi i mi vozali skupocjene džipove kao neki ,,skromni” sportski radnici.
Ne bojte se braćo, dobra biti neće. Sve dok su nam klubovi na opštinskim jaslama i dok su plate redovne. Sve dok nema ambicija, zdravih naravno, i sve dok priča o našoj djeci ne bude istinski realizovana. Članarine naše nasušne, nestručni i nezainteresovani kadrovi, sitne interešdžije, doveli su nas do ruba provalije. Samo da ne bude kao u Domanovićevom ,,Vođi” – Pa što me pratite kada sam slijep?
Pri kraju su prvenstva, mi slavimo opstanak klubova u ligama kao da su osvojili Ligu konferencija. A daleko smo od Evrope, daleko od elitnih rangova. Umjesto da bar uživamo tu gdje jesmo, patimo se gledajući šta se sve dešava. Dobro, vi čitaoci i ne morate, mi smo izabrali da pratimo sport. A toliko politike, sjednica i sastanaka. Ima i tu namještanja ali još brat na brata nije udario. Bar javno.