Napravljeno je nebrojeno razgovora na našem portalu, ali teško je ko ostavio tako jak utisak na urednika kao Ana Simanić. Iako ima tek petnaest godina, ulogu sagovornika je obavila, tačnije rečeno kontrolisala, energično i istovremeno decidno, da se postavljanje pitanja činilo suvišnim. Ostaće žal što razgovor nije snimljen kamerom da svjedoči o sampouzdanju i elokventnosti ove djevojčice.
Sa harizmom koju posjeduje nije ni čudo što mlada džudistkinja ostvaruje značajne rezultate. Zlato na Svjetskim školskim sportskim igrama održanim na Zlatiboru uvod je u naš razgovor kojim želimo upoznati javnost o ovoj sportistkinji.
,,Na Zlatiboru sam nastupila kao predstavnica Republike Srpske u džudou, kategorija do 63 kilograma. U prvom kolu sam bila slobodna, zatim savladala takmičarku iz Mongolije iponom, u polufinalu Brazilku wazarijem, da bi u finalu pobjedila predstavnicu Srbije iponom” započinje priču Ana.
Da li je očekivala medalju i kakav je osjećaj bio oko vrata okačiti onu najsjajniju, kaže:
,,Mnogo sam spremala za ovo takmičenje i očekivala sam dobar rezultat. Naravno, niko ne može reći da je očekivana baš zlatna medalja ali sam se potajno nadala da mogu do nje. A kada sam se izborila za nju, to se ne može dočarati u trenutku. Od šoka i adrenalina nisi svjestan šta si ostvario, tek kasnije kada ti čestitaju i postavljaju pitanja, shvatiš kakav uspjeh si napravio. Osjećaj je neopisiv i ponosna sam na sebe zbog rezultata“.
Džudo je bio prva i jedina opcija
,,Treniram od juna 2020. godine. Na početku nisam znala šta se tačno radi ali mi je džudo bio privlačan, vjerovatno zbog mog borilačkog duha. Moje drugarice su htjele trenirati u Famosu i ja sam im se pridružila. Moji roditelji mi tada nisu dopuštali ali ja sam im rekla ,,Ja idem pa vi kako hoćete”. A već od prvog treninga i kada sam dobila kimono, zavoljela sam ovaj sport. Veliku zahvalnost dugujem Zdravku Simoviću koji me je uveo u salu i upoznao sa trenerom, godinama je uz nas i mnogo mi znači njegova podrška“.
Roditelji su vremenom ,,popustili”
,,I dalje su se protivili što treniram džudo jer su mislili da je previše grub i isključivo muški sport. Smatrali su da je to samo moja prolazna faza, ali su kasnije počeli istraživati i shvatili da je ovo sport koji gradi osobu ne samo na fizičkom nego i psihološkom planu, pa su ga počeli preporučivati i drugoj djeci. Džudo je zahtjevan sport gdje morate usavršiti tehniku, osjetiti trenutak kao u šahu i kombinovati brzinu, snagu u eksplozivnost“.
Veliku ulogu u svemu igra trener Željko Šiljegović
,,On je prava definicija trenera. Pravi vaspitač koji je veoma strog, ali disciplina je važan faktor u džudou i sportu uopšte. Stvorio je najuspješniji džudo klub Republike Srpske i napravio pravu zajednicu. Za nas uvijek kažu ,,to su Famosovci koji su uvijek zajedno”. I zaista, muškarci i žene, zajedno treniramo, bodrimo se, jedna lijepa odlika kluba koja nas čini zdravim kolektivom“.
Ana dodaje da ima još onih koji pomažu rad kluba
,,Naš predsjednik Siniša Lubura nam mnogo pomaže. Uložio je sredstva i omogućio nam odlaske na kampove i takmičenja, na kojima smo sticali iskustva i snagu da ostvarimo dobre rezultate. Tu je i načelnik Božović koji je sredstvima opštine uredio u salu i daje nam podršku. Poslije takmičenja organizuje prijem za nas, raspituje se o radu kluba i rezultatima“.
Govori nam o svojim rezultatima
,,Trenutno se takmičim u kategoriji do 63 kilograma, prva godina kadeta. Od ovogodišnjih rezultata izdvojila bih da sam seniorska prvakinja Republike Srpske i druga u kadetskoj kategoriji. Osvojila sam dva sedma mjesta na Evropskom kupovima u Đenovi i Poreču što mi je omogućilo da skupim 28 bodova za svjetsku rang listu gdje sam trenutno između pedesetog i šezdesetog mjesta. Već za dvije sedmice putujem u Berlin na Evropski kup gdje ću dati sve od sebe da se popnem na postolje i poboljšam poziciju na rang listi. Ranije sam u kategoriji starijih pionira dva puta bila prvakinja Balkana i jednom osvojila bronzu. Tu su i zlatne medalje sa međunarodnih turnira u Srbiji, Sloveniji i Hrvatskoj“.
Uzore ne traži u drugima, već u sopstvenoj snazi
,,Nikada nisam tražila uzore na koje bih se ugledala. Jednostavno, uvijek težim da dam svoj maksimum u onome što radim. Najbolji sam učenik u razredu, bila sam najbolja dok sam svirala klavir, i u džudou se trudim da sama sebi postavljam nove granice. I u slučaju da ne uspijem, važno mi je samo da sam dala sve od sebe da ostvarim cilj“.
I u budućnosti je džudo u mislima
,,Džudo i sport su i te kako jedni od prioriteta u mojoj budućnosti. Mislim da imam potencijal da budem trener ali isto tako smatram da je to izuzetno stresna profesija. Lično, skidam kapu do poda svom treneru koji uspjeva izdržati sve izazove i kontrolisati sve u klubu“.
U posljednje vrijeme takmičarke iz Istočnog Sarajeva u potpunosti razbijaju sve predrasude i na pravi način promovišu žene u sportu. Marina Kurteš, Lana Bjelica sa svojim rezultatima ,,omekšavaju” stavove.
,,Rijetko kada sam imala priliku da neko kritikuje moj izbor ali se i tada ne upuštam u raspravu. Svako ima pravo na svoje mišljenje, a ja znam da radin ono što volim. Zanimljivo, negativne komentare sam dobijala najviše od žena ali i to je sada prava rijetkost“.
Na pitanje da li može obećati još velikih rezultata, Ana kaže:
,,Samo Bože zdravlja. Ja ću uvijek dati sve od sebe da uradim najviše, kako u školi, na treninzima i takmičenjima“.